Postoje razni modeli utikača koji se međusobno razlikuju po obliku, boji, načinu na koji se rastavljaju i sl. Suštinski oni su isti. Reč „šuko“ dolazi od nemačke reči Schutzkontakt što u prevodu znači zaštitni kontakt i odnosi se na postojanje, pored faznog i nultog provodnika, i provodnik uzemljenja kao sigurnosne mere.
Potreban alat: šrafciger, skalpel
Potreban materijal: kabl, šuko utikač
Ovaj sistem je patentirao izvesni Albert Buttner, nemac po rođenju i opredeljenju, 1926. godine. Od tada je ovaj sistem prihvaćen, sa manje varijacija, u čitavoj evropi i svaka utičnica ili utikač koji je snabdeven sa kontaktom uzemljenja naziva se šuko.
Kada se skine plastična zaštita vidljiva su tri mesta za pričvršćivanje provodnika. Srednji šraf je rezervisan za uzemljenje ili zaštitni vod. I na njega se postavlja isključivo zaštitni vod koji je obično obojen u žuto – zelenu boju. Na ostala dva se pričvršćuju plavi i braon provodnik koji će da predstavljaju fazu i nulu.
Odmerićete, u zavisnosti modela utikača, potrebnu dužinu provodnika i u toj dužini, skalpelom, skinuti izolaciju sa kabla i provodnika.
Ukoliko imate model utikača kod koga jedan deo ulazi u drugi obavezno, pre početka montaže navucite plastični deo na kabl kao na slici. Inače Vam ne gine da posao radite dva puta.
Krajeve provodnika možete da zalemite kako bi ih lakše stegnuli šrafovima i kako bi imali bolji kontakt ali to nije neophodno.
Zatim spojite provodnike tako što ćete žuto-zeleni provodnik vezati na srednji šraf a fazni i nulti provodnik na viljuške utikača. Raspored ova dva provodnika nije bitan obzirom da se nadi o naizmeničnoj struji.
Zategnite šrafove na plastici čime će te fiksirati kabl u utikaču. Ako ostavite kabl labav, vremenom će se on iščupati iz utikača i isti posao će te raditi i treći put.