Većinu nas će tempera podsetiti na osnovnu školu jer je to bila jedna od obaveznih slikarskih tehnika sa kojima se deca sreću. Ove boje su bezbedne i jednostavne za korišćenje i idealne su za stvaranje dečijih slika. Ipak, tempera nije dečija igra, ona je jedna od najstarijih tehnika koju su koristili još stari egipćani, ceo srednji vek je bila dominantna slikarska tehnika. Istisnuta je tek u moderno doba zbog pojave novih materijala. Danas se njome najčešće služe deca i pojedini umetnici.
Naziv tempera dolazi od latinske reči temperare što bi u bukvalnom prevodu značilo “mešati”. I u to vreme, a i sada, tempera nastaje mešanjem boje u prahu (pigmenta) i vezivnog sredstva. Nekada je to vezivno sredstvo bilo životinjskog porekla kao naprimer kokošije jaje i slično dok se danas za veziva koriste sintetički materijali.
Kroz istoriju najčešća podloga za slikanje temperama je bilo drvo. Ono je bilo pogodno za slikanjem temepom zbog svoje raširenosti i dostupnosti ovog materijala ali zbog toga što se od ovog materijala može lako napraviti ravna površina za slikanje. Pored drveta, slikati temperom se može i po glatkom i hrapavom papiru koji je tvrđi i platnu. S obzirom na svoju karakteristiku da može da se temperom boje i veće površine ona je pogodna i za dekorativno bojenje trodimenzionalnih predmeta.
Kako se slika temperom? U prodavnicama možete kupiti komplet osnovnih boja tempere. Ostale boje i nijanse boja se dobijaju mešanjem osnovnih boja direktno na paleti uz dodavanje male količine vode do gustine boje slične jogurtu. Tempera se lako nanosi na podlogu i brzo se suši na dodir isparavanjem vode. Naredni sloj se može nanositi i posle nakoliko minuta. Iako se boja meša sa vodom, posle isparavanja vode tempera na podlozi više nije topljiva u vodi. Zbog svoje neprozirnosti tempera omogućava slikanje u slojevima vodeći računa da slojevi na budu debeli jer u suprotnom dolazi do pucanja i ljuštenja tempere. Osušena tempera ima mat izgled i često se premazuje uljem kako bi se dobio sjaj i istakle nijanse.